Projekt „Korak prema samostalnosti“

U Jagnjedovcu, selu na obroncima Bilogore, na imanju obitelji Hećimović “Sunny Village” realiziran je od 15. do 22. srpnja 2006. projekt po nazivom “Korak do samostalnosti”.

Legenda kaže:
Projekt “Korak do samostalnosti” organizirala je Udruga slijepih Koprivničko-križevačke županije u suradnji s profesoricama Gordanom Šestić i Blaženkom Paković iz odjela integracije COO-a “Vinko Bek”. U projektu je sudjelovalo petero slijepe i slabovidne djece Koprivničko-križevačke županije u pratnji dva defektologa peripatologa koji s ovom djecom rade tijekom školske godine.

Cilj projekta bilo je provođenje svakodnevnih aktivnosti (briga o tijelu, odijevanje, stanovanje, prehrana i komunikacijske vještine) tijekom sedmodnevnog boravka u Kampu i gradu Koprivnici.

Život u Kampu odvijao se po kućnom redu i unaprijed programiranim aktivnostima za svaki dan. Smještaj je bio organiziran na način da se spavalo u drvenoj kući na vrhu brijega udaljenoj stotinjak metara od ostalih objekata na imanju (kuhinje s blagovaonicom, radnog prostora, bazena, igrališta i starih drvenih kuća s etno-zbirkom). Takav smještaj zahtijevao je od djece dodatnu tjelesno-motoričku aktivnost što je pozitivno utjecalo na njihovu pokretljivost, a neka su se djeca prvi put susrela s penjanjem na brijeg.

Aktivnosti svakodnevnog života s područja brige o tijelu, odijevanja i stanovanja provodile su se u prostorima drvene kuće, a s područja prehrane u kuhinji s blagovaonicom. Za svaki obrok sami su postavljali stol, odlagali i prali posuđe. Svako jutro djeca su nakon buđenja namještala krevete, odvajala prljavu odjeću i uređivala sobu (metenje, odlaganje smeća, brisanje prašine itd.).

Kreativne radionice organizirane su u radnom prostoru, a slobodno vrijeme na bazenu i igralištu.

Socijalizacijsko-komunikacijske vještine provodile su se u gradu Koprivnici u trgovačko-ugostiteljskim objektima, muzeju i Gradskoj knjižnici.

Djeca, sudionici projekta, članovi su Udruge slijepih Koprivničko-križevačke županije polaznici su redovnih škola s područja Županije, osim Ane Tkalčec koja je učenica srednje škole Centra “Vinko Bek” u Zagrebu. Ova su djeca također u redovitom praćenju Odjela integracije Centra “Vinko Bek”:

1. Valentina Sara Stručić, slabovidna, učenica petog razreda, Križevci

2. Ivan Mušlek, slabovidan, učenik sedmog razreda, Križevci

3. Matija Podravec, slabovidan, učenik osmog razreda, Novo Virje

4. Ana Tkalčec, slijepa, učenica drugog razreda Centra, smjer telefonistički operater, Torčec

5. Iva Šola, slijepa, učenica drugog razreda srednje škole u Koprivnici, smjer upravni referent, Peteranec

U vrijeme našeg boravka u kampu je boravila i skupina volontera iz SAD-a s kojima su naša djeca komunicirala na engleskom jeziku.

Djeca su u šali Kamp prozvala Big Brother kućom, jer su poput sudionika reality showa dogovarali i imali dnevne zadatke, zajedničku brigu o financijama i izrađivali popis potrepština.

Posebnu su važnost pridavali aktivnostima vezanima uz brigu o tijelu. Djevojke su naučile koristiti kozmetičke preparate za njegu problematične kože. Veselile su se učenju vještine šminkanja očiju (nanošenje sjenila, maskare i sjajila za usne) te lakiranja noktiju. Sada znaju da nakon dotjerivanja i šminkanja provjere sa svojom videćom prijateljicom jesu li bile uspješne u šminkanju.

Dečki su se poigravali u kreiranju vlastitih frizura, ali i u njezi ispucanih usana. Obroci su bili organizirani na imanju “Sunny Village” sa zdravom seoskom kuhinjom. Poslijepodnevnu užinu sami su dogovarali i pripremali, te nabavljali potrebne namirnice. U maloj školi kuhanja sa zadovoljstvom su pripremali tople sendviče, puding, voćni kolač i palačinke. Sve je ispalo tako dobro i slasno da su Ameri pojeli kolač prije nego je iznesen na stol. Za vrijeme pečenja vrtjeli su se po kuhinji i zavirivali u pećnicu, mirisali i pritom govorili “Mmmmm, tasty!”. Zauzvrat su nas pozvali na zajedničku pripremu večere na otvorenom ognjištu gdje smo na štapovima pekli i vrtjeli hrenovke i njihov preslatki desert marshmellows.

Nakon razgovora na temu kako koristiti slobodno vrijeme, organizirali su kreativne radionice, na kojima su izrađivali ogrlice, narukvice, naušnice i čestitke te ukrašavali kamenje šarenim stakalcima. Svoju kreativnost naročito je iskazala Valentina, a pritom je pomagala slijepim djevojkama.

Za vrijeme dnevnih posjeta Koprivnici posjetili su muzej prehrane i knjižnicu gdje su posudili zvučne knjige. U specijaliziranim trgovinama kupovali smo kozmetičke preparate i namirnice za užinu. Večeri su uglavnom provodili u gradu u šetnji i u slastičarnici gdje su pronalazili hladna osvježenja u obliku ledenih kuglica slatkasta okusa. Završnu večer proveli su u poznatom koprivničkom restoranu gdje su primijenili ono što su pokušali naučiti u ovih nekoliko uzbudljivih dana.

Djevojke i dečki oduševljeno su izrazili želju za ponovnim takvim druženjem i učenjem.

Fotografije: