Program “Trebamo, hoćemo, možemo”

22. studenog održala se četvrta aktivnost programa “Trebamo, hoćemo, možemo za drugu grupu korisnika s njihovom pratnjom. To je bila socijalno – komunikacijska radionica sa “Boalovim kazalištem”.

Svaka grupa korisnika dogovara i glumi nekoliko situacija iz svakodnevnog života (socijalnih situacija-bankovne transakcije, ljudska radoznalost, kod liječnika, u vlaku…). Osoba s oštećenjem vida kroz Boalovo kazalište postaje glumac, akter i gledatelj (promatrač) u istoj osobi gdje kontrolira sebe i dopušta da promjeni svoje ponašanje i djelovanje. Na taj način motivira gledatelja (glumca) na akciju i na promjenu modela ponašanja, gdje će promatrati sebe i učiti iskustvom. Izvoditeljice ovih radionica su bile dvije profesorice iz Hrvatske udruge tiflopedagoga iz Zagreba.

Komunikacija je jedan od najvažnijih dijelova psiho-socijalne rahabilitacije osoba s oštećenjem vida. Obzirom da su oni ostali bez osjeta vida moraju naučiti koristiti druge osjete umjesto toga. Tu su najvažniji govor i komunikacija. Pravilna komunikacija sa najbližom okolinom (obitelj i lokalna zajednica) prvi je put ka prihvaćanju slijepe osobe od društva, kao i način da slijepa osoba izrazi svoje potrebe i ostvari svoja prava.