Održan sastanak Čitateljskog kluba “Šišmiš” u prosincu

U prosincu su članovi Čitateljskog kluba slijepih “Šišmiš” čitali roman “Zaboravljeni sin” podnaslova “Anđeo iz Omorine” proizašao iz pera autora Mire Gavrana te su se 20. prosinca 2024. sastali kako bi ga zajedno prokomentirali. Članovi su bili vrlo dirnuti ovom pričom te su kroz raspravu promišljali i o mnogim situacijama iz romana koje i sami često susreću u svakodnevici.

“Zaboravljeni sin” je 2002. godine uvršten na švicarsku Ibby Honour listu u kojoj se nalaze književna djela koja nose snažnu humanu poruku. Ovaj nas roman uči prihvaćanju ljudi, osobito onih koji su drugačiji od nas. Suočava nas s teškim posljedicama neprihvaćanja i pokazuje nam kako možemo razumjeti različitost i u njoj vidjeti ljepotu, te kako s prihvaćanjem različitosti sami možemo utjecati na stvaranje inkluzivnog društva u kojem je svima ugodno živjeti, ili pak možemo izabrati drugi put i neprihvaćanjem zagorčati život i drugima i sebi. Osvještavanje i prihvaćanje problema uvijek je ključni korak prema promjeni, a Gavran čitateljima odlično otvara oči kroz priču ispričanu iz perspektive dvadesetogodišnjeg mladića Mislava koji ima poremećaj u razvoju.

 

“Čulo se kako je mama govorila tati da je on primitivan i glup što joj ne dopušta da me ona školuje po svome, a tata joj je rekao Mislav mi se žali da ga maltretiraš matematikom i kojekakvim glupostima a mama je rekla ne želim da naš sin ostane na ovom nivou na kojem je sad, hoću da uznapreduje, ja znam da on može biti kao ostali, samo s njime treba mnogo raditi, on mora mnogo učiti i stići će ih, sve je u tome koliko pred neko dijete staviš sadržaja, što ga učiš većem broju stvari, to dijete više toga nauči, samo se s njim mora mnogo raditi, a ja neću sebe žaliti u tom poslu, i jednog dana ćemo nas dvoje biti ponosni na njega, a tata je rekao pomiri se već jednom da će na tom nivou ostati do kraja života, i molim te, ne razmišljaj više o tome kako da Mislav postane pametniji, nego misli samo na to kako da postane sretniji. A mama je rekla mi moramo učiniti sve da ga se Dubravka i Nikola ne moraju sramiti kad su u društvu, a tata je rekao tebi je više stalo do mišljenja drugih nego do toga kako se Mislav osjeća, kamo sreće da je oduvijek živio s nama, sad mi je tako žao što smo ga skrivali od rođenog brata i sestre, sad mi je tako žao što smo ga se bili na neki način odrekli, a mama je rekla mi ga se nismo nikada odrekli, a tata je rekao nazovi to kako hoćeš, samo je Mislav petnaest godina živio kao siroče zbog tvojih glupih ideja.” (Gavran 2017, str. 71-72)

Održavanje susreta Čitateljskog kluba “Šišmiš” dio je programa “Priprema, pozor, SAD (Samopouzdani, Aktivni, Društveni)!” koji sufinancira Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike RH, a sastanci se održavaju u Knjižnici i čitaonici “Fran Galović” Koprivnica koja kontinuirano podržava rad Udruge. Osobama s oštećenjem vida čitanje ovog romana u zvučnom formatu omogućila je Hrvatska knjižnica za slijepe.