Danas je održana Komunikacijska radionica koja se provodi u sklopu programa „Priprema, pozor, SAD (Samopouzdani, Aktivni, Društveni)”, financiranog od strane Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.
Kroz radionice Udruga nastoji uključiti što veći broj članova te ih psihološki osnažiti za suočavanje sa svakodnevnim izazovima koje nosi život općenito, a osobito život s oštećenjem vida. Program je usmjeren na jačanje samopouzdanja, poticanje aktivnog sudjelovanja i razvoj vještina koje doprinose kvalitetnijem i ispunjenijem životu.
Što je unutarnje dijete?
Pojam unutarnjeg djeteta odnosi se na onaj dio naše osobnosti koji u sebi nosi rana iskustva, emocije, potrebe i obrasce ponašanja nastale u djetinjstvu. To je dio nas koji pamti kako smo se osjećali kada smo bili povrijeđeni, uplašeni, posramljeni, ali i radosni, zaigrani i spontani.
Iako odrastemo, taj dio nas ne nestaje. On i dalje utječe na to kako reagiramo u odnosima, kako doživljavamo kritiku, odbacivanje ili neuspjeh te koliko si dopuštamo bliskost, odmor i radost. Kada su naše emocionalne potrebe u djetinjstvu bile zanemarene ili nedovoljno prepoznate, u odrasloj dobi možemo imati poteškoće u postavljanju granica, izražavanju osjećaja ili zauzimanju za sebe.
Briga za unutarnje dijete znači zastati i zapitati se: Što sada osjećam? Što mi treba? Kako mogu sebi pružiti podršku koju možda nekada nisam dobio/la?
Svjesna briga nije sebičnost, nego temelj mentalnog zdravlja
Sudionici su promišljali o tome kako prepoznati i jasno postaviti vlastite granice, ali i kako razvijati suosjećajan, podržavajući odnos prema sebi.
Svjesna briga za vlastite emocionalne potrebe predstavlja aktivnu odluku o prestanku zanemarivanja vlastitih osjećaja i stavljanju sebe na listu prioriteta, što je preduvjet za mentalno zdravlje.
To uključuje prepoznavanje, razumijevanje i prihvaćanje vlastitih emocija te njihovo kanaliziranje na način koji doprinosi općoj dobrobiti. Kada naučimo sebi pružiti sigurnost, razumijevanje i podršku, gradimo temelj zdravog odnosa sa samim sobom. Iz takvog odnosa lakše postavljamo zdrave granice, razvijamo rezilijentnost i stvaramo preduvjete za kvalitetniji život.
Podrška, otvorenost i zajedništvo
Radionica je protekla u ugodnom raspoloženju, u otvorenom razgovoru punom podrške. Sudionici su dijelili iskustva, učili jedni od drugih te dodatno osnaživali osjećaj zajedništva i pripadnosti.
Kao što vidite na fotografijama, u Udruzi slijepih često se družimo u mraku – jer nam svjetlo ne treba da bismo vidjeli bit stvari. 🙂
